Ususret Majčinom danu

Moja mama je dobra i lijepa. Kad njeno srce kuca, tad sam ja sretna. Njene oči blistaju kao zvijezde na nebu. Njene priče me uspavljuju. Kad mi da pusu za laku noć, ja sam sretna. Zato volim mamu! Sara Valjavec,1.B	Moja mama je lijepa. Ja puno volim mamu. Mama mene jako voli. Mame su najljepše na svijetu. Moja mama ima najljepše oči. Majčine ruke su nježne. Moja mama me čuva. Moja mama je plavuša.      Marko Rošin,  1.B
Moja mama   Moja mama me voli! I ja volim nju jer je dobra, iskrena i draga. Noću, kad se bojim, ona me zagrli i poljubi, onda ja zaspim. Ujutro mi poželi dobro jutro. Njezine oči su smeđe, kosa joj je smeđa i nosi naočale. Dobra je kao sunce! Elena Banči, 1.B	Moja mama je za mene sunce. Mama je moje srce. Mama me čuva kao najvrjedniji dijamant. Moje srce kuca samo za moju mamu . Dao bi život za nju!   Valneo Jovanović, 1. B
Moja mama      Moja mama je jako dobra i draga. Volim dok me mazi i pazi! Stalno mi čita priče. Volim ju jako! Pomaže mi pisati zadaću. Volim dok mi kupi sladoled. Previše je volim.  Povjetarac me sjeća na mamu. Volim da mi kupi pernicu. Moja mama je srce!  Alen Cerovac, 1. B	Samo mamine ruke su tople i drage.  Samo majčine ruke utjehu mi daju.  I čvrsto me drže u zagrljaju.  Mama me njeguje i pazi.  Ona je u mom srcu.      Draga mama, previše te volim! Sara Lourdes Bavrka, 1. B
Moja majka je nježna kao frula koja tako divno svira, da moje srce počne pjevat. Njezine oči su kao sunce kada sja, a ruke kao mekan san.    Volim kad mi pomaže u zadaći i kad me čuva.  Hana Topolovec, 1.b	Kada gledam u sunce, ne znam je li to sjaj moje mame ili to doista sja sunce.  Kada osjetim lagani povjetarac, pitam se jesu li to  ruke moje mame.    Poljubac njezin, lijep je i smirujući kao da    je latica ruže pala na lice.  Ona je puna dobrote. Marta Orešković, 1.B
Draga mama, jako te volim kao svoju ružu.   Ti si najbolja mama na svijetu!   Imaš najtopliji poljubac!  Vjekoslav Družinec, 1. B	Ja imam lijepu mamu. Ona je draga i mila. Njezine ruke su lijepe i nježne. Svoju mamu volim kao svjetlost sunca. I moja mama volim mene. Ema Zukančić, 1.B
Moja mama je najbolja mama na svijetu. Ona me uvijek mazi , pazi, čuva i tješi. Dobra je i jako lijepa. Ima lijepe oči i najljepšu kosu. Uvijek mi je podrška. Nema bolje od moje mame. Znam da me mama jako voli. Ona je uvijek na mojoj strani. Znam da njezino srce kuca za mene i sestru.        Laura Turkalj, 1. B	Moja mama je najbolja mama na svijetu. Ona me mazi i pazi. Jako je volim i kad je ljuta na mene. Ona se brine za mene da mi se nešto nedogodi.Volim je jer me uvijek posluša. Ona najbolje kuha. Njezin je zagrljaj kao meki jastuk. Previše je volim. Ona je meni sve!  Roko Oković, 1.B
Moja mama je nježna i dobra. Ona voli pisat zadaću sa mnom. Majčine ruke su tople. Ima lijepe oči. Lijepa je kao sunce i kad je tužna i kad je sretna. Puno mi pomaže i pazi me. Jako je volim. Moje srce kuca za mamu!   KiaraKlopotan, 1. B	Moja majka ima plave oči i prelijepu crnu kosu. Ona me voli najviše od svih na svijetu. Majka ima srce koje kuca samo za mene. Volim mamu zato što me mazi i pazi. Samo majčine ruke me nježno zagrle kad sam tužna.  Sara Svetlečić, 1. B
Ona je tako lijepa i draga. Volim kad me ljubi. Sprema mi finu večeru. Volim dok me mazi i pazi. Ja je jako, jako volim!   Leonardo Jovanović, 1. B	Moja mama je najbolja. Ona je lijepa, dobra i pažljiva. Ja je puno slušam jer se brine za mene. Moja mama ima lijepe oči. Ona je sretna radi mene i ja sam sretan radi nje. Ja je jako puno volim!  Leon Puhača Lukić, 1. B
Mama je  dobra i nježna.  Njene ruke su nježne i blage.  Ima lijepu kosu.  Mama me vodi u školu.  Kad idem spavati, uvijek me poljubi.       Marija Matić, 1. B	Ja volim svoju mamu. Ona je jako dobra.  Peče najbolje kolače i kuha najbolja jela. Moja mama živi samo za mene i seke.  Njeno srce kuca samo za nas !   SemraAzizi, 1. B
Moja mama je nježna i draga. Ima osjećaj za druge. Ima plavu kosu, plave oči i naočale nosi. Ja je obožavam. I ona mene voli. Ona me obasja kao sunce.  Luka Palčić, 1. B Moja mama mi kuha najbolje večere. Za rođendan priprema najbolje kolače. Dobra je i brižna prema meni. Lijepa je poput leptira. Dolazi po mene nakon škole. Kad idemo na more, brine se o meni.    Josip Plečko, 1. B	Moja mama je prekrasna i najljepša. Ima lijepu kosu , lijepe oči i prekrasnu kosu. Njene ruke su nježne. Nosi lijepe haljine. Ona je moje srce i moja duša. Ona je super mama. Volim je do 99.   Tasha Mari Jordan, 1. B

 

Proljeće

Proljeće budi

medu iz brloga

žabu iz mulja

ribu u zaleđenoj vodi.

Proljeće u boji radosti i sreće,

listove vraća.

Obasjava sve plodove radosti 

i sreće i donosi igru.

Proljeće voli radosna lica djece

pa čak i mene.

Lovro Banić, 3.c

---------------

Proljeće u mom mjestu 

Proljeće je stiglo u naš zavičaj .

Vrijeme je promjenjivo. Medvjed izlazi iz svoga brloga, vjeverice skaču po granama.  Ptice dolaze iz toplijih krajeva, ribe plivaju po jezerima, morima I rijekama. Visibabe izlaze van, a šafran još u cvatu u mom dvorištu. Žabe pomalo krekeću, dani su duži, a noći kraće. Rode dobivaju mlade rode i nova gnijezda. Drveće dobiva listove i zeleni pokrivač. Ljudi šeću gradom, a učenici idu na proljetne praznike. Volim cvijetove, zalijevam ga i milujem. Nikako ga ne bih htjela ugaziti i čupati. Radujem se proljeću jer moja trešnja pomalo cvate. 

Dalija Štefković, 3.a

---------------

Proljeće polagano stiže. Vrijeme se mijenja. Dani su topliji, a pojavljuju se proljetnice i životinje. 

Svakog dana nebom lete ptice. Zrakom lete leptiri i bumbari. Čuju se pjesme slavuja i zujanje pčela. Osjeća se miris cvijeća. Iz zemlje lagano proviruju visibabe, šafrani i jaglaci. Narcise su u cvatu, a voćke u pupu. Sunce obasjava svojim zrakama svako živo biće. Vjetrić lagano puše. Pada lagana kiša.

Proljeće je toplo godišnje doba s dosta kiše i dosta sunca. Radujem se svakom proljetnom danu i svakom proljetnom cvijetu.

Dora Rajski, 3.a

--------------------

Ja sam mali cvijet

Ja sam majušna lukovica suncokreta. Vrijeme je da izađem iz prljavog blata u moćan svijet  pun bića, biljaka i ljepote. Pijem vodu iz zemlje. Razmišljam i zaključujem da se nalazim blizu izvora vode. Priljubljujem glavicu u desnu stranu moje sobice i osluškujem. Čujem šuštanje lišća , pjev ptica, veseli smijeh, tapkanje nožica i žuborenje vode. Odjednom začujem zijevanje i kašljucanje par koraka od mene. Pitam Tko je to? Ispostavilo se da je to drugi suncokret. Kopam put do njega. Prepričavam mu čuda koje sam čula kroz zemlju. On se čudi, odlučujem prespavati kod njega. Jeli smo ručak i razmišljali kakav bi mogao biti svijet izvana, pričali priče, kopali i našli još      dvije lukovice, Uljanu i Sunčicu. Sad je naša soba bila toliko velika da je u nju stalo čak 8 lukovica! Ispričali smo 4 priče te smo večerali. Krenuli smo na počinak i sanjali o velikom svijetu koji nas čeka. I tako je došao naš veliki dan. Skupile smo se i počele kopati zemlju. Još malo i vani smo!Oko nas zelena trava i ogromni kameni lukovi. Bile smo na litici, a s nje se vide vile, vodopadi, šume, plaža i more! Uživale smo u našem pogledu i odlučile da se nikad nećemo rastati.

Ema Gazić, 3.c

 ---------------------------

Ja sam slikar proljeća

Jutro je i počinjem se buditi. Uzimam paletu, drvene boje i kist. Vrijeme je za umjetnost! Polako uzimam žutu boju, blijedu poput suhog sijena te sunce perem žutom bojom. Bojim kitu cvijeća u sve dugine boje te zovem pčelice i bumbare. Polako ih bojim. Svakom od njih dodajem boje iz kitice cvijeća, pčele boje počnu nanositi na travu, krošnje drveća, cvijeće i nebo. Male ribice sa kanticama plave boje i čiste bjelinu potoka. Mravi se penju po drveću i boje voćke. Pauk plete meke kapute za oblake. Ovo je bio divan dan pun šarenila.Spremam kist, paletu i boje. Odlazim sa slikarskim priborom u druge zemlje kojima treba boje.

Ema Gazić, 3.c

--------------------------

     Razmišljam o proljeću, njegovim ljepotama i kako bih ga mogao naslikati.

      Uzeo sam paletu s bojama. Igram se pretvaram i slikam. Nanosim, dodajem i miješam boje. Pretvaraju se u slike. Nebom plavi i bijeli oblaci. Dugine boje im slikaju staze. Ptičice i pčelice uživaju u vrtoglavom letu. Sve ih grije veliko,toplo,žuto sunce. Zaigrane zelene krošnje tiho šušte. U gustom se lišću vjeverice igraju skrivača. Ne vidim kraja zelenim poljima i smeđim oranicama. Bistar i hladan potočić veselo žubori. Pozdravlja bumbare koji obilaze šareno cvijeće. Bijeli repić sakrio se iza grma.

     Uživam u ovoj slici proljeća.

Dominik Jerko, 3.c

--------------------

Dovršimo priču

Proljeće je probudilo medvjeda Kruškića.

    Skinuo je svoju zimsku pidžamu i izašao van. Vani je ugledao lijepu medvjedicu. Bila je ta ljubav na prvi pogled. Medvjedica Lili i medvjed Kruškić bili su zaljubljeni. Tako je došlo i ljeto. Lili je dobila dva medvjedića i nazvala ih Zvonko i Banko. Zvonko i Banko bili su različiti. Zvonko je volio jesti med i kruške poput tate, a Banko bobice i med poput mame. Tata Kruškić vodio je svoje medvjediće u ribolov. Braća su zajedno ulovila šest riba, a tata dvije. Doma su donijeli osam riba. Lili ih je pripremila. Svatko je dobio po dvije.

     Svi su se dobro najeli.

Ema Orešković, 3.a

 

   Proljeće je probudilo medvjeda Kruškića.

   Skinuo je svoju zimsku pidžamu i obukao svoje proljetno odijelo. Bio je gladan i razmišljao je što će jesti. Krenuo je u potragu. Tražio je voće, povrće, ribu i med. Ribu je upecao u rijeci Voćnjak. Začudio se zato što se tako neobčno zove. Razmišljao je što to znači. Dosjetio se da je to znak i krenuo. Vidio je jabuke, kruške, jagode, borovnice i maline. To nije bilo u prirodi nego u nekakvoj čudnoj kući. Nije se zabrinuo nego je počeo jesti.

  Toliko se najeo da je bio sretan. Bilo mu je lijepo tražiti hranu.

Dora Rajski

--------

Neobičan san

   Jedne noći kad sam zaspala nešto sam čudno sanjala. Letjela sam prijateljima.

   Kuće su bile od cvijeća. Prozori od peteljka ili grančica. Taj se predivan grad se zvao Vilograd. Ali, to nije bio jedan grad. Drugi grad se zvao Trolograd. U tom gradu živjeli su trolovi, i to vrlo dobri. Svaki stanovnik iz Vilograda mislio je da su: zlobni, strašna čudovišta, da jedu ljude i vilenjake… Ja sam već bila u Trologradu pa se ih nisam bojala. Drugima sam govorila da su: talentirani, dobri, pristojni. Svejedno mi nisu vjerovali. Tako je jednog dana bila proslava. Pozvala sam trolove na zabavu da im ne bude dosadno. Zabava je počela. Bili su: svirači, tamburaši i ostali zabavljači. Kad su došli svi su bili iznenađeni jer su bili: mirni, plesali su i lijepo su se zabavljali.

    Svi su shvatili da se trolova ili nekih drugih čudnih bića ne treba bojati.

Dora Rajski, 3.a

 ------

Moj otac

Moj tata se zove Dalibor. Radi u njemačkoj firmi. Jako je drag i pametan. Sviđa mi se jer mi sve dopušta. On je sve što imam. Voli plavu boju. Nikad mi nije rekao: „Ne“. Uvijek je nasmijan, jako me voli. Moj tata je za mene heroj.

Antonela Biljuš, 3.a 

 ------

Moj tata se zove Alen. Radi u Hrvatskim željeznicama. On je tata baš za mene i sestru. Jako je drag.Sviđa mi se što mi uvijek sve da.Nikad mi nije rekao ne.On ponekad radi na terenu, pa mi tada jako nedostaje.Moj tata je dobra osoba i uvijek svima pomaže.

Patricia Galić, 3.a

 ---------

Moja tata se zove Goran. Ima 37 godina. On je električar. Ima plave oče i kratku smeđu kosu. Voli se odijevati sportski i pomagati mi oko zadaće. Moj tata se voli igrati sa mnom skrivača, lovice i čovječe ne ljuti se. Jako voli svoju obitelj i uvijek nam svima pomaže. Želim mu sretan očev dan.  Jako ga volim i on najbolji tata na svijetu.

Ema Orešković, 3.a

MOJA BAKA

Sjedim u kuhinji. Baka kuha. Došla mi je ideja da je opišem. Moja baka zove se Ankica. Ima smeđe oči poput zemlje. Visoka je. Ima duge ruke i kratku sivo-bijelu kosu poput perja. Noge su joj duge. Često je vedra i pomalo spora. Nije stroga. Mudra je i spretna. Voli rješavati križaljke sa mnom. Rado mi pomaže kad trebam pomoć. Volim svoju baku zato što mi uvijek rado pomaže.Mislav Milić, 3.c  

-----           

Jednog zimskog dana sam odlučio napisati sastavak o svojoj baki. Ona ima tanku smeđu kosu i zelene oči. Ima špičasti nos i svijetlo   crvene usne. Zubi su joj svijetlo žuti. Moja baka je vitka i srednje  je visine. Ima duge i ravne noge. Moja baka je pametna i mudra žena. Ponekad marljiva i vesela. Volim kad idem kod nje jer peče najfinije kolače. Voli peći kolače. Kuhanje ju veseli. Volim svoju baku a i ona mene.Petar Čolaković 3.c

------

Sjedim u dnevnom boravku i promatram baku Dragicu. Ima okruglu glavu na kojoj je tamno smeđa kosa.  Oči su joj smeđe, a usta mala i žarko crvena. Nos joj je pomalo špičast. Visoka je 170 cm i vitka je. Jako je ljubazna, sretna, popustljiva, ali i jako mudra. Voli životinje, ali ne želi imati psa ni mačku ni zeca ili nešto slično. Naučila me peći palačinke, kuhati pekmez i još mnogo njezinih specijaliteta. Ponekad je nespretna. Ona jako voli kuhati, ali uvijek najbolje ispeče pile u pećnici. Volim svoju baku jer mislim da je posebna na svoj način.Lana Grgčević, 3.c

-------

Ležim na krevetu u mojoj sobi i gledam sliku svoje bake kako me drži u naručju. Njezina kosa je siva sa crnim pramenovima. Uvijek je nosila punđe i pletenice. Voljela je crne džempere i duge sive hlače. Njezino omiljeno godišnje doba je bila zima, zato što bi joj svi dopustili da peče kolače za sve susjede. Oduvijek je voljela kuhati i peći svakakve slastice. Bila je niska i vitkog struka. Nije voljela čitati kao ni moj djed, ali moja mama i ja volimo čitati. Voljela se družiti sa mnom. Razboljela se kad sam imala dvije godine. Živjela je još dvije godine. Kada bi bila živa, sigurna sam da bismo se dobro zabavljale.

Vanesa Dianek 3.c

-------

Sjedim na stolu i promatram baku. Moja baka zove se Đurđica, a nadimak joj je Đurđa. Živi na selu u Predavcu. Ima lijepu smeđu kosu. Za Bučijadu boja kosu u narančasto zato da ima boju buče. Oči su joj tamno zelene. Moja baka je vitka. Baka Đurđica je pristojna, uredna i brza. Ponekad je stroga, ali to je ispravno. Peče sa mamom kolače i kuha razna jela. Sretna je dok ide na posao. Ona radi u školi. Kuharica je. Kada dođem kod nje u kuhinju, sve zamiriši  po svježem kruhu kao u pekari. Kada ima vremena, provodi ga sa mnom i djedom. Volim je zato što je dobrodušna, brižna i osjećajna i jer me puno voli.

Dea Štajdohar 3.c,

------

Gladni hladnjak

U kutu naše kuhinje stoji hladnjak. Čuva svu našu hranu u svom velikom trbuhu. Jednog je dana jako ogladnio i pojeo cijelu tortu. Nije se osjećao dobro. Pozvali smo sve prijatelje da nam pomognu izliječiti hladnjak.

 Zara Broz, 2.a

------

Opis hladnjaka

Hladnjak je kućanski uređaj. Velik je i izgleda kao velika kutija ima oblik kvadrata. Dijelovi hladnjaka su: ladice, vrata, ručkice, utičnica i alarm. Sive je boje. U radu koristi struju. Moj  hladnjak se nalazi u kuhinji. U hladnjaku čuvamo hranu da ostane što duže svježa. Volim svoj hladnjak jer je unutra moja najdraža hrana.

Zara Broz, 2.a

-------------

Hrabri miš

Živio jedan miš po imenu Mišonja Hrabrić. Njegova prijateljica mačka Roza Rozić govorila mu je da je bespoćan, lijen kao pas koji se izležava pokraj vruće peći.Miš odluči krenuti na put.Želi pomoći svima kojima je potrebna pomoć. Na putu je vidio Rozu  koju je naganjao pas.Sav sretan potrči u pomoć.Uzme uže i zabaci psu preko vrata. Roza pobjegne bez i jedne pohvale i zahvale. Krene on dalje. Dođe u grad mačaka. Sretne mačku Rozu opet u nevolji.Pala je u vodu. Uzme svoje ronilačko odijelo. Izvadi mačku iz vode. Ona mu je zahvalila. Rekla mu je da je pravi junak.

Poruka:Ako si malen ne znači da se slab i da ne možeš.

Dora Rajski, 3.a 

-----------

jednog jutra sakrio se mišić Sivko ispod starog stola. Pokraj peći u toploj kućici stara mačka je dremuckala i prela. Bila je lijena, debela, stara i spora zbog čega više miševe loviti nije mogla. Mišić Sivko toga jutra bio je vrlo znatiželjan i zaigran pa je odlučio tu staru mačku probuditi. Stara mačka je imala dobro oko pa je vidjela da mišić nosićem izviruje. Mačka skoči i zagrebe, ali Sivko je bio brži. Stara mačka svoje pandže više nije mogla izvaditi pa je glasno mijaukala i pomoć tražila. Lijena mačka se iznenadila i pomoć od miša prihvatila. 

Pouka: Nadmudrio mišić Sivko staru macu i pritom se jako smijao, a usput joj i pomoć pružio.

Ema Orešković, 3.a

MOJ ZAVIČAJ

Moj grad se zove Ivanić – Grad i nalazi se na nizinskom zavičaju. Ivanić – Grad se smjestio  u zapadnoj Moslavini na mnogo brežuljaka. Kroz naš grad prolazi rijeka Lonja, a u blizini  i rijeka Sava. Naš grad ima plodne ravnice, nalazište nafte i plina zbog čega se ljudi bave poljoprivredom, voćarstvom, vinogradarstvom. Ivanić je poznat po Naftalanu, specijalnoj bolnici. Razvijeni je seoski turizam  gdje možemo uživati u domaćoj kuhinji, vinu, šetnjama ili jahanju konja. Poznata događanja tijekom godine su: Bučijada, fašnik, dani grada, biciklistička utrka, Memorijal Stjepana Grgca…Volim svoj zavičaj i lijepo mi je živjeti u njemu.

Ema Orešković  3.a

-----

ŽIVOT BEZ VLASNIKA

Ja sam pas Žućo. Ime sam dobio zbog svoje žućkaste dlake. Moj život je težak jer sada živim u parku. Tamo me ostavio bivši vlasnik jer sam bio glasan. Kada bih vidio mačku, bojao sam se i režao kao i svaki pas čuvar. Svatko tko se približio kući upozorio bih ga jakim glasom. Jednog dana, vlasnik me odveo u šetnju i nestao. Ostavio me samog na hladnoći. Bio sam gladan i žedan. Inače sam poslušan i umiljat pas. Volim šetati i trčati za loptom. Sada sam usamljen i čekam dan kada će me netko napokon povesti svojoj kući i brinuti se o meni.

 Ema Orešković,  3.a

----------

DA SAM JA OBLAK

 Ja sam mali hladni oblak. Izgubio sam se i sada tražim svog brata. Krenuo sam prema sjeveru. Putujem već satima. Preletio sam puno velikih i malih drveća i sreo mnogo lijepih šarenih ptica. Putem sam sreo i neke kišne oblake koji su mi rekli da je moj brat krenuo prema istoku. Krenuo sam i ja u tom smjeru. Malo me pogurnuo vjetar i ja sam stigao svoga brata. Od veselja smo ispustili snijega. Sada brat i ja putujemo dalje i uživamo u prirodi.

 Dario  Horvat 3.c

---

------

Ja sam mali oblak. Zaigran sam i nestašan. Nebo mi je igralište gdje s prijateljima jurim lijevo i desno, gore i dolje. U igri skrivača odlutao sam daleko od kuće. Već je pao mrak. U blizini nema mojih prijatelja. Strah me i hladno mi je. Sakrio sam se pod veliki oblak. Ujutro me probudio cvrkut veselih lastavica. Povele su me na put u toplije krajeve. Uz njihovu pomoć lakše sam se vratio kući.

Dominik Jerko 3.c

---

--------

Da sam oblak zamolila bih prijatelja Vjetra da me otpuše u avanturu.

Proputovala bih preko Londona i obišla Kip slobode. Promatrala bih ptice kako lete na jug. Zimi bih djeci donosila snježne pahuljice, a ljeti bih otputovala do polja i zalila biljke. Svojom kišom napunila bih i zalila rijeke. Na jesen bih se vratila i igrala  sa svojim prijateljima oblacima i vjetrovima.

Kroz ovu priču sam saznala da je život oblaka stvarno težak, ali i zabavan.

Tia Mihaljević, 3.c

---------

U park se ušuljala jesen. Ona izgleda poput Sunca jer je na kapi puno lišća crvene, žute, smeđe i narančaste boje. Javorov list se zlati. Smeđi češeri nalaze se po stazi gdje ja hodam.Lišće lupka, šuška i igra se. I trava je mokra i pokrivena lišćem. Vjeverica skuplja žireve i orahe za zimu. Klupe se osamljene, tužne i prazne. Rijetki se prolaznici žure i stisnuti su od hladnoće. Vjetar juri, zviždi, igra se i svira. Raspoloženje je tužno, sjetno i šareno. Jesen šapuće parku da se odmori do proljeća. Marko Holub 2.a

----------

U naš park ušuljala se šarena dama jesen. Park sada izgleda kao velika slika. Jesen mu je podarila žutu i smeđu boju. Javor ima najljepše jesenske boje. Lepezasti listovi ginka se zlate. Smreka i ariš ukrašeni su smeđim češerima Lišće pleše i leprša. Staze i trave je pokrio šareni tepih. Vjeverica se žuri da sakupi žireve i bademe. Klupe su puste i osamljene. Prolaznici u parku jako žure. Jutra u parku su hladna i maglovita. Vragolan vjetar pojuri parkom. Juri i igra se. Raspoloženje  u parku je tužno i sjetno. Jesen tiho šapće parku da je  vrijeme za odmor.

Jan Tomeš  2.a

----------

 U naš park je stigla šarena dama koja se zove Jesen. Park izgleda čarobno kao velika šarena slika. Jesen mu je podarila žutu ,crvenu, smeđu i bakrenu boju, a likvidambar i javor su najljepše obojani. Lepezasti listovi ginka se zlate na suncu, a smreku i ariš krase smeđi češeri. Lišće leprša i pleše dok se igra i šušti, a zatim lagano padne na tlo. Na stazama je šareni tepih od lišća. Vjeverica traži hrani za zimnicu i skakuće po vlažnim osamljenim klupa. Rijetki prolaznici žure maglovitim parkom. Raspoloženje je tužno i sumorno jer jesen uporno šapuće da je vrijeme za odmor, da je vrijeme za počinak.

 Oliver Posuda, 2.a